0
0
Kada smo prije nepunih pola godine posjetili Ivanicu, što iz radoznalosti što iz želje da pokušamo naći nekadašnji filmski grad, nismo ni slutili kamo će nas priča odvesti, piše Večernji list. Drugi pa treći posjet uz razgledavanje usputnih naselja donijeli su nova iznenađenja. Jedno od njih je da je, uz tzv. kaubojski grad na Ivanici, postajao još jedan na Carini između sela Dračeva i Drenjana u Popovu, a snimano je i na lokacijama korita rijeke Trebišnjice, naselja Zupci, vjerojatno i spilje Vjetrenice… Jednom riječju, bila je to filmska industrija u malom. Nisu snimani samo filmovi o čuvenom indijanskom poglavici Winnetouu, nego i filmovi u tadašnjoj jugoslavenskoj produkciji, američki filmovi… Sugovornik Čedo Kovač iz Sedlara reče da je na području Ivanice i Popova snimano čak 27-28 filmova, piše Večernji list BiH.
Sve nestalo s vremenom
– Filmski grad je bio između Uskoplja i Ivanice. Osim Winnetoua, sniman je tu i film “Zlatna praćka” pa neki američki filmovi. Grad je bio od drva, dasaka… Kao dječaka to me jako zanimalo, poslije je zub vremena uradio svoje. Meni je sada 75 godina, plovio sam na brodovima Atlantske plovidbe, u mirovini sam, živim između Novog Sada i Herceg Novog. Povremeno svratim u Popovo, baš ste me iznenadili tim pitanjima – kaže Kovač pa nastavlja: – Davno sam gledao film “Zlatna praćka” s Čkaljom (Miodrag Petrović op. a.), u glavnoj ulozi. Snimao se tu u Popovu i američki film. Sjećam se, konjima bi nešto stavljali na prednja kopita pa kad konj galopira, jahač zategne noge, konj se prevrne u punom kasu, bit će da je kaskader, skoči dolje. To je nama djeci bilo strašno gledati. Davno je to bilo, a taj filmski grad bio je između sela Drenjana i Dračeva. Tu je bila jedna čistina, zvala se Carina, tu je napravljen grad… – ističe. Snimanja filmova živo se sjeća i Milan Bakmaz, umirovljeni inženjer elektrotehnike koji živi u Trebinju: – To je bilo izvanredno! Meni je bilo desetak godina. Sjećam se, 1968. bilo je društvo nas dječaka od 9-10 pa do 15 godina. Mi smo od polovine lipnja pa do konca kolovoza čuvali stoku. Gonili smo je dolje u polje s obje strane Trebišnjice koja ljeti nikad nije imala vode, korito je bilo suho cijelo ljeto. Korito Trebišnjice bilo je prekriveno čistim šljunkom raznih veličina, bijeljelo se kao biser. Iznenadili smo se 1968. kada smo, goneći stoku u Drijenski vir, vidjeli da se nešto događa.
Nismo mi znali što znači snimanje filma i sve to, jurnuli smo tamo i ostali zatečeni. Trajalo je to nekoliko dana, a mi smo stalno gledali. Nismo išli doma, nego bismo tjerali krave preko pruge da ih vlak ne udari i brže se vraćali na snimanje. Sjećam se kao sada, snimao se film “Winnetou u Dolini smrti”. Poslije sam gledao taj film. Filmska ekipa dolazila je kamionima s opremom, konjima pa glumci, kaskaderi… Bili smo impresionirani, igrali se kauboja i Indijanaca. Pa kada smo to vidjeli uživo, to je za nas bilo čudo. Puštali su nas da se penjemo na kamion, gledali smo sedla, lasa… Kad bi oni snimali scenu, nama bi rekli da se sklonimo, mi bismo se zabili gore u grmlje i gledali.
Impresivne scene i sjećanja
Kao sad se sjećam diližanse, četveropreg juri koritom rijeke, to su nekoliko puta ponavljali. Bilo je strašno gledati, prašina se diže, konji u punom trku… Tu sam scenu prepoznao poslije gledajući taj film.
Snimalo se na Trebišnjici pa na Ivanici, trebinjskim Zupcima, moguće i u Vjetrenici, prepoznao sam lokacije gledajući film. Pierre Brice, koji je glumio Winnetoua, stoji kraj nas u odjelu Apača, nitko nam nije bio ravan. Tu je bio pravi kanjon, oko njega oštre stijene, snimao je neku scenu sa zmijama.
Te glumce smo gledali i ovdje u Poljicu, selu koje je imalo trgovinu. Davali su nam bombona, a mi se od njih nismo odvajali – kaže gospodin Bakmaz pa se vraća gradu na Ivanici: – Grad na Ivanici gledao sam samo iz vlaka, sjećam se dobro. Na Ivanici je bilo samo to, nikakvog naselja, samo šumarska kuća u daljini.
Dugo je taj grad trajao, ali o njemu se nije vodilo računa, propao je s vremenom… – istaknuo je. O snimanju filmova u Popovu i sjećanjima na kaubojski grad na Ivanici govorili su nam i Ostoja Kovačina, koji trenutačno živi u Australiji, a sjeća se da bi glumci znali “opustošiti prodavaonicu”, zatim Jovo Medar iz Sedlara, Manojlo Pikic iz Ivanice. Međutim, nitko od njih nije se mogao sjetiti kako se, kako kažu, kaubojski grad doista zvao. Na osnovi svega može se zaključiti da su filmskoj industriji presudili betoniranje rijeke Trebišnjice 70-ih godina prošlog stoljeća, ukidanje uskotračne pruge i urbanizacija.
Filmovi o Winnetouu po romanu Karla Maya i dalje se snimaju, posljednja baza 2015./2016. bile su Fužine u Istri. Mjesta gdje su nekada snimani filmovi u Hrvatskoj, primjerice vodopadi Krke, pretvorena su u turističke atrakcije, a u Hercegovini su ostala samo sjećanja. Jedan austrijski portal objavio je prije nekoliko godina zanimljivu priču upravo o vestern-filmovima koji su snimani u okolici Trebinja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ilustrirajući fotografijama scene koje su snimane na ovom podneblju.
Autor teksta na portalu aufwinnetousspuren.at opisuje izgled Zubaca i scene koje su snimane na toj lokaciji. Scene u ovom bezvremenskom vestern-hitu, među ostalim, snimane su na Aerodromu, Dubravi, Brveniku, Konjušici, Perovićima, Orašku i Konjskom, a iza se mogu primijetiti brda Ilijine grede te Mali i Veliki Svitavac, piše mojahercegovina.com.
Inače, dolina Zubci nalazi se u Bosni i Hercegovini, u blizini granice s Crnom Gorom, kod mjesta Grab. To je velika nizina koja s južne strane graniči s planinom Orjen. Na drugom kraju doline djelomično se odigrao dvoboj između Winnetoua i Velikog Medvjeda (Old Shatterhand, 1963.). Ovdje se također nalazila stara, oronula kuća Ölprinz, kao i prednji dio Zapadnog grada – “Zlatno brdo” iz istog filma, koji je nekoliko godina poslije preimenovan u Ölprinz Chinla. U neposrednoj blizini nalazila se i hacijenda (El Erina), na kojoj je snimano “Blago Asteka i Piramide boga Sunca”, film koji je izišao 1964. godine.
Ova ista dolina poslužila je i kao mjesto napada na Adamsov vagon u Winnetou i Shatterhandu u Dolini smrti, koji je premijerno prikazan 1968. godine. Također, sjeverni ranč iz Old Shatterhanda nalazio se u neposrednoj blizini u kotlini koja se nalazi pored ove – navodi se na ovom austrijskom portalu.
Snimanje u Popovu polju
Dijelovi navedenih filmova snimani su i u Popovu polju, o čemu je ovaj portal također pisao.
Navode i sljedeće podatke: “Popovo polje se nalazi u Hercegovini. Dugo je oko 60 kilometara i proteže se sjeverno od Dubrovnika paralelno s obalom. Rijeka Trebišnjica protječe kroz ovu dolinu. Za vrijeme snimanja filmova tok rijeke nije bio još uvijek reguliran, a danas Trebišnjica protječe kroz betonsko korito!”
No, kreatorima vestern-filmova zanimljivo je bilo i podneblje na granici između BiH i Crne Gore, točnije podno planine Orjen.
– Ovdje, u divljim i romantičnim planinama Orjenskog klanca snimane su neke scene za film “Blago Asteka i pljačka poštanske kočije”. Jedna od njih je scena iz “Pljačke poštanske kočije” gdje je dr. Sternau u tajnoj misiji – treba dostaviti pismo od Abrahama Lincolna do Juareza, ali biva zaustavljen od trupa koje predvodi kapetan Verdoja – piše portal. Zanimljivo je i kako autor članka, koji je za potrebe istraživanja posjetio sva ova mjesta gdje je film sniman, tijekom posjeta Orjenskom klancu poseban naglasak stavlja na miris majčine dušice i žbunja koji ga je pratio tijekom boravka ovdje. Neke od scena podno Orjena snimane su na jednoj od starih čatrnja koje su karakteristika ovog podneblja.
Inače, filmovi o Old Shatterhandu snimani su po uzoru na izmišljeni lik iz vestern-romana njemačkog pisca Karla Maya. Old Shatterhand je njemački doseljenik na Zapad, bijeli prijatelj i brat po krvi Winnetoua, poglavice Apaša Mescalerosa.
