Dan nakon Božića vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan sv. Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima.
Stjepanov rani život nije do danas poznat. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusove nauke i pripadništva zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za ”bogohuljenje”, a potom i do smrti kamenovanjem.
Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan, apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i na taj su način nastali đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi euharistiju bolesnima i utamničenima.
Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima, koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao evanđelje u svakoj prigodi.
Jednoga dana, kada im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni su ga izveli izvan grada i kamenovali. Stjepan je tako postao prvi mučenik koji je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja molio je za one koji su mu oduzimali život. Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: ”Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”.
Zbog svoje vjernosti Kristu koju je prvi posvjedočio krvlju nazvan je Prvomučenikom. Njegov lik je u povijesti Crkve postao primjer svih ostalih mučenika. Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, 26. prosinca. Na taj je dan ova svetkovina u crkveni liturgijski kalendar uvedena 380. godine.