0
0
Dugogodišnji televizijski novinar Ilko Barbarić predstavio je mostarskoj publici svoj književni prvijenac – tri zasebna teksta „upakirana” u jednu knjigu: roman „Zatvaraj vrata“ te dva komična dramska teksta „Nemoj preko telefona“ i „Štrajk glađu poslije ručka“.
– Večeras predstavljam zbirku tri naslova u jednome. Riječ je o kratkom romanu „Zatvaraj vrata“, koji je inspiriran stvarnom situacijom u Mostaru za vrijeme korone, gdje je jedan dečko bio zaražen i praktički zatočen u svom stanu, nije imao nikoga da mu pomogne jer je sam živio. Mene je ta situacija bespomoćnosti zabrinula, zaintrigirala, pa čak i izrevoltirala. Međutim, u pomoć mu priskače netko od koga se najmanje nadao, a to je njegov susjed i stari roker, koji ne doživljava ono što doživljavaju mnogi oko njega te na taj način ruši predrasude – kazao je Barbarić.
Uz kratki roman u knjizi se nalaze i dva komična dramska teksta.
– Jedna od komedija govori o arhetipskom čovjeku koji vječno sjedi u istom uredu, u svim režimima, a jedino što se mijenja su slike vladara iznad njegove glave u uredu. Tekst je pisan tvrdim hercegovačkim dijalektom te se u njemu mogu prepoznati naše, ali i svako drugo podneblje – dodao je autor.
Druga komedija govori o mlađem bračnom paru i o običnoj poslijepodnevnoj životnoj situaciji:
– Par ima dilemu da li naručiti dostavu ili da im njena mama donese obrok što bi onda značilo da mužu nema ići u kafić s rajom kako bi gledao finale Lige prvaka i tu onda nastaje dernek. Ovaj tekst na komičan način obrađuje temu spektra složenosti odnosa između ljudi općenito.
Književnica Sanijela Matković istaknula je kako je specifičnost Barbarićeve knjige što je u njoj ozbiljan roman „pomiješan” s dva komedijska dramska djela.
– Rekla bih da je roman fenomenalan jer je u maloj formi prikazana cijela jedna psihologija ljudskog ponašanja, odnosno neponašanja, gdje je zatvorena vrata ostavljaju ljude u izolaciji i čovjeka u potrebi dovode u kriznu situaciju – kazala je Matković.
Ona je pohvalila i Barbarićevu sposobnost da s malo riječi puno toga kaže.
– Mi danas cijenimo knjigu vizualno, to jest po broju stranica, a vjerujete da je puno lakše napisati knjigu od 400 stranica nego napisati priču u trideset stranica. Ilko je mogao ovu priču razraditi na velikom broju stranica, ali ju je sažeo novinarski precizno, književno odlično. Ja sam je pročitala od riječi do riječi i opet ću je pročitati – zaključila je književnica.
O romanu je govorio i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić, dok je ulomke čitao glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Miro Barnjak.
