Anastasija Ćorović, banjolučanka, jedina žena u Bosni i Hercegovini koja se može pohvaliti da je vlasnik dvije CMAS zvjezdice, tj. zvjezdice Svjetske podvodne federacije, ali i jedina žena koja je edukator za potragu i spašavanje na vodi.
Krenulo je od Službe spašavanja i Civilne zaštite, da bi danas bila tu gdje jest.
“Kada sam upisala Medicinski fakultet u Foči, trenirala sam na umjetnoj i prirodnoj stijeni. U sklopu penjačkog kluba “Wolf” iz Foče, data mi je prilika da se priključim njihovom timu za potrage i spašavanja. Poslije nekoliko godina, postala sam član Gorske službe spašavanja, stanica Foča. S obzirom na to da GSS usko surađuje s Civilnom zaštitom, par puta su me pozivali na akcije potrage i spašavanja u raznim situacijama i kada sam god imala priliku, odazvala sam se njihovom pozivu. Potom sam dobila mogućnost sudjelovanja na vježbama potrage i spašavanja na vodi, u vodi, u ruralnim područijima, kao i u urbanim područijima”, kaže Anastasija za hercegovina.info.
Zaraditi CMAS zvjezdice, nije nimalo lagan ni brz proces. Trud, rad i zalaganje, kao i vrijeme i posvećenost i ovaj put su prepoznati i doveli su Anastasiju u red spašavatelja koja stoji rame uz rame sa svojim muškim kolegama, nimalo ne zaostajući u radu. Riječ je o Programu obuke za hitne slučajeve i reagiranje na katastrofe, koji se realiziraju u suradnji Turske agencije za suradnju i koordinaciju i turske humanitarne organizacije IHH-a, realiziranom u suradnji s Ministarstvom sigurnosti BiH.
Anastasiji je ovo polaganje ostalo u lijepom sjećanju.
“Ne mogu reći da je bilo jednostavno zaraditi ove dvije zvjezdice, još kada uzmem u obzir da sam imala strah od ulaska u vodu s bocom i da sam zamišljala ronjenje skroz drugačije nego kakvo je u suštini, bilo je naporno, ali se na kraju isplatio napor. Moja prva obuka koju sam prolazila za ronjeje, bila je u Jajcu. Poslije te obuke, sljedeća je bila u Antaliji, u Turskoj. Prilikom te obuke, svaki dan smo bili na terenu preko 12 sati, što nam je na kraju i donijelo dobre rezultate. Kada je ronjenje u pitanju, muškarci i žene podliježu istom pritisku, imaju iste zadatke i tu nema razlike. Za ronjenje je najvažnije da se nema strah od dubine. Ja sam dobro savladala plovnost, rad na kompasu, snalaženje u vodi, što mi je dodatno olakšalo da danas ronim opušteno, bez straha i potpuno skoncentrirana.”
Hercegivina.info