0
0
Prije točno 31.godinu nakon sedam dana krvave borbe izgubljena je bitka za Kupres.Poginulo je 160 branitelja.Sjećanje na stradanje Hrvata na Kupresu započelo je rano jutros 2. Memorijalnom utrkom “Heroji ne umiru” . Skupina članova Atletskog kluba “Puls” i te udruga “Heroji ne umiru” Županije Središnje Bosne i Sisačko- moslavačke županije istrčali su 37 kilometara Od Tomislavgrada do Kupresa
Program obilježavanja 31. obljetnice nastavljen je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježjima Suho Polje, Kupreško Polje i na spomen obilježju Vukovarcima. Vijence su položila izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata HV i HVO-a, hrvatskih političkih stranaka, općinskih, županijskih i državnih predstavnika vlasti i gradova prijatelja Općine Kupres.
U prepunoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu služena je sveta misa sa zajedničkim opijelom za sve poginule i sahranjene na kupreškoj visoravni koju je predslavio župnik don Tomislav Mlakić uz koncelebraciju svećenika.
Između ostalog don Tomislav je u propovijedi kazao:
Nemojmo se stidjeti svojih ponajboljih sinova i „onih dana ponosa i slave“, kako ih netko nazva, kazao je don Tomislav, dodavši:
Glasno i jasno, svima i zauvijek recimo:
Slobode i slobodne Domovine ne bi bilo da nije bio mladog Josipa na ono krvavo nedjeljno jutro na Plitvicama,
Slobode i slobodne Domovine ne bi bilo da nije bilo prebijenog i negdje u utrobi slavonske ravnice bačenoga Francuza Jeana – Michela koji je neizmjerno volio Hrvatsku,
Slobode i slobodne Domovine ne bi bilo da nije bilo Mate iz Uskoplja, koji se nakon nekoliko ranjavanja uvijek vraćao na bojišnicu i koji poginu negdje na Uni nikada ne vidjevši lice sina koji će se roditi nekoliko mjeseci kasnije,
Slobode i slobodne Domovine ne bi bilo da ne bi svih onih dobrih, jednostavnih momaka, od kojih muka načini branitelje, ratnike i junake,
Slobode i slobodne Domovine ne bilo da ne bi svih onih poginulih, da ne bi svih vas živih hrvatskih branitelja…
Neka je vječna slava i hvala svim poginulim braniteljima!
