0
0
Foto: Pixabay.com
Norveški umirovljenici u prosjeku primaju gotovo 1800 eura, nizozemski 1350. Prosjek u Italiji i Njemačkoj je 1000 eura, Španjolskoj 900.
Većina građana BiH živi na rubu egzistencije, nikad nije bilo gore, žale se. Mnogi preživljavaju od minimalne plaće ili mirovine, koje su nedovoljne i za hranu, kamoli za nešto više, piše Večernji list BiH.
Mnogi preživljavaju od minimalca, daleko od prosječne plaće, koja je u BiH dosegnula iznos veći od 1200 KM, a za koju ističu kako je samo statistički podatak. Ekonomski stručnjaci kažu da bi minimalna, a ne prosječna plaća trebala biti 1000 KM.
Mirovine na Zapadu
Plaće i mirovine u zemlji jesu rasle, ali u brojnim oblastima one su i dalje mizerne u odnosu na potrošačku košaricu. O niskim mirovinama da i ne govorimo. Minimalna mirovina trenutačno iznosi 518,06 KM, a zajamčena 618,28 KM. Umirovljenik u Federaciji BiH dnevno na raspolaganju ima 16,70 KM i s tim iznosom treba podmiriti hranu, lijekove, režije… Na Zapadu umirovljenici na raspolaganju imaju i četiri puta više novca. Usporedbe radi, norveški umirovljenici u prosjeku primaju gotovo 1800 eura, nizozemski 1350. Prosjek u Italiji i Njemačkoj je 1000 eura, Španjolskoj 900, a u Hrvatskoj 388 eura mjesečno. Pogledamo li Sloveniju, prosječna neto plaća je oko 1400 eura, a mirovina gotovo 800. S druge strane, u Hrvatskoj se prosječno zarađuje 1100 eura, dok je mirovina 388 eura. Odnosno, slovenske prosječne neto plaće za 25 posto su veće nego u Hrvatskoj, a mirovine čak 104 posto. Ni plaće radnika najčešće ne mogu pokriti osnovne životne potrebe, pa su prinuđeni ne samo štedjeti već i odricati se mnogih stvari i potreba koje čine život dostojnim čovjeka. Nije tajna da se radnici i njihove obitelji odriču kvalitetne hrane i konzumiraju tek one osnovne namirnice da bi preživjeli. Sve će to za posljedicu u predstojećem razdoblju imati povećanje nezadovoljstva, zbog čega su radnici praktički prisiljeni odlaziti iz BiH u potrazi za boljim uvjetima rada, ali i životom uopće. Prema procjenama Saveza samostalnih sindikata BiH, oko 70% radnika prima plaću nižu od prosječne plaće FBiH i taj trend je prisutan najviše u realnom sektoru. Iako se poslodavci suočavaju s nedostatkom radne snage, još uvijek se ne žele odreći dijela svoje enormne dobiti kako bi zadržali radnike i učinili ih sretnima i zadovoljnima na radnom mjestu. Poslodavci se opredjeljuju i inzistiraju na uvozu radne snage smatrajući da će moći izrabljivati strane radnike te još više uvećati svoj kapital, međutim, vrijeme će pokazati da je to pogrešan potez koji će njihovo bogatstvo vrlo brzo opustošiti i dovesti do kolapsa njihova poslovanja.
Rast siromaštva
Centri civilnih inicijativa upozoravali su da u BiH 73 posto radnika i 98 posto umirovljenika živi u zoni siromaštva jer su njihova primanja nedovoljna da podmire sve troškove života. Od tada smo se suočili i s posljedicama pandemije, poremećajima na tržištu zbog rata u Ukrajini, rekordnom inflacijom, rastom broja onih koji bježe odavde te šokantnim podacima da je sindikalna potrošačka košarica već mjesecima blizu 3000 KM, da 53 javne kuhinje hrane oko 18.000 ljudi dnevno i da taj broj raste. – Sve veći broj ljudi je ispod praga onoga što se smatra siromaštvom. Postoji statistička kategorija koja kaže koji je to prag, a ja je, iskreno, u ovom trenutku ne znam, ali, u svakom slučaju, životni standard pada – kazao je za Avaz profesor Ekonomskog fakulteta UNSA-e Aziz Šunje. Porazno je da se nalazimo pri vrhu liste bijede. Na osnovi Hankeove liste “najjadnijih” zemalja svijeta, prva je Zimbabve, nadmašujući Venezuelu, Kubu i ratom razorenu Siriju. Na listi se nalazi 157 zemalja. Bosna i Hercegovina zauzela je 20. mjesto na ovoj poziciji, a nakon nje slijede Iran, Ruanda, Bocvana, Madagaskar, Kongo, Libija i druge. Što se tiče zemalja iz regije, Crna Gora je na 34. mjestu, Sjeverna Makedonija na 39., Srbija 54., Albanija 97., Hrvatska 98. te Slovenija na 118. Glavni čimbenik koji je utjecao na poziciju svih zemalja regije je nezaposlenost. Takozvani godišnji indeks bijede rangira gotovo 160 zemalja svijeta na osnovi čimbenika kao što su nezaposlenost, inflacija i kreditne stope banaka.
