Što vam znači korizma? Možete li 40 dana bez mobitela, poruka, Facebooka…?

Korizmeno vrijeme obilježeno je postom i mnogi se odriču nečega u tome četrdesetodnevnom razdoblju. U pravilu se odričemo onoga što volimo ili rado konzumiramo, odnosno odričemo se loših navika poput cigareta ili alkohola, čineći na taj način svjesnu pokoru stavljanjem brana na ono za čime žudimo i u čemu uživamo. Premda je sam pojam posta u Crkvi povezan s hranom (tj. posta i nemrsa) i Katolička crkva ga definira i kalendarski te poznaje zapovijedani post na Čistu srijedu ili Pepelnicu tj. početak korizme i Veliki petak, cijela korizma prikladna je kao vrijeme odricanja. Uz pojačanu molitvu i milosrđe prema siromašnima. Međutim, suvremeno vrijeme taj pojam posta i odricanja može proširiti izvan tih okvira, jer su suvremene tehnologije toliko ovladale našom svakodnevicom da smo postali ovisni o njima. Stoga se posljednjih godina sve više govori o tzv. digitalnom postu. Odnosno, o suzdržavanju od uobičajenog (čitaj: pretjeranog) korištenja mobitela, interneta i društvenih mreža.

“Molimo Gospodina da nam da snage ugasiti televiziju i otvoriti Bibliju, isključiti mobitele i otvoriti Evanđelje. To će nam omogućiti osjetiti Božju blizinu i dati nam hrabrosti na putovima života”, poručio je tako papa Franjo u tweetu uoči prošlogodišnje korizme.

Kada je britansko-američki autor, pisac i bloger Andrew Sullivan, koji je više od desetljeća bio jedan od najplodnijih i najutjecajnijih blogera na internetu, jednoga dana 2015., na vrhuncu svoje slave i uspjeha, iznenada zastao i nestao s radara, njegovi prijatelji pitali se što mu se dogodilo.

“Nekoliko mjeseci poslije, kada smo se obojica slučajno našli u Bostonu, Andrew i ja susreli smo se na kavi. Nisam mogao vjerovati koliko je dobro izgledao. Bio je u formi i nekako blistao, a zračio je zapanjujućom smirenošću. Andrew mi je rekao da je to posljedica odlaska s interneta”, svjedoči o svojem susretu sa Sullivanom Rod Dreher, kanadski pisac i publicist, autor knjige “Benediktova opcija” (Verbum, Split), a u kojoj citira Sullivanov esej godinu dana kasnije u časopisu New York: “Svaka minuta koju sam proveo zadubljen u virtualnu interakciju značila je isto toliko minuta bez susreta s ljudima. Svaka sekunda koju sam proveo uronjen u trivijalnosti bila je sekunda manje za bilo koji oblik promišljanja, ili smirenosti, ili duhovnosti. ‘Multitasking’ je bio fatamorgana. Kompromisno rješenje nije bilo moguće. Ili ću živjeti kao glas na internetu ili kao ljudsko biće u svijetu, onako kako su ljudi živjeli od početka vremena. I tako sam odlučio, nakon 15 godina, živjeti u stvarnosti.”

I pred ovogodišnju korizmu ovaj primjere može biti poticaj za tzv. digitalni post, tj. odricanje od interneta, mobitela i društvenih mreža. Mnogi strastveni pušači ili ljubitelji dobre kapljice, ili pak oni koji ne mogu bez slatkiša, iz godine u godinu u korizmi odriču se tih svojih navika, no došlo je vrijeme kada se možemo upitati, je li se lakše odreći svega nabrojenoga nego mobitela i društvenih mreža.

Ključna je odlučnost

“Internet je fenomen koji izaziva rastresenost i potiče na predavanje impulsima naših strasti. Ako se ne uspijemo oduprijeti internetu koliko god je potrebno za napredak, izgubit ćemo tlo pod nogama. A ako izgubimo uporište, na kraju ćemo napustiti i pravi put kroz život. Brojni naraštaji kršćana to su znali, još od prve Crkve”, veli Dreher, tvrdeći kako je “tehnologija je već sama po sebi jedna vrsta liturgije koja nas uči da na određeni način strukturiramo svoja iskustva u svijetu, a ako nismo oprezni, ona znatno iskrivljuje naš odnos prema Bogu, prema drugim ljudima i prema materijalnomu svijetu – pa čak i našu sliku o sebi” te da “moramo ovladati tehnologijom koja, od svih tehnologija u ljudskoj povijesti, ima možda i najveću moć transformacije kulture – internetom”.

Korizma je, zacijelo, pravo vrijeme za iskušavanje digitalnog posta. Autor svjetskog bestselera “Digitalni minimalizam – kako živjeti smisleno i usredotočeno u svijetu prepuno ometanja” (Verbum, Split) kaže kako promjena odnosa prema tehnologiji zahtijeva odlučnost. Primjerice, trideset dana uzdržavanja od neobveznih aktivnosti na internetu. “Tijekom toga razdoblja odviknut ćete se od spirale ovisnosti koju mnogi digitalni alati mogu uzrokovati i počet ćete otkrivati tomu analogne aktivnosti koje vam donose dublje zadovoljstvo. Otići ćete u šetnju, razgovarati s prijateljima oči u oči, uključiti se u svoju zajednicu, čitati knjige i gledati u oblake. Najvažnije je od svega to što vam raščišćavanje daje prostora da bolje shvatite što smatrate najvrjednijim”, piše Newport, objašnjavajući kako Facebook kao svojedobna novotarija nije ušao u naš svijet s obećanjem da će radikalno promijeniti ritam naših društvenih i građanskih života, bio je tek jedan od mnogih oblika razonode. No, sada je posve drukčije.

“Ove su nam se promjene prišuljale i dogodile su se brzo, prije negoli smo uopće imali prilike sagledati stvari i zapitati se što zaista želimo od brzoga razvoja koji se dogodio tijekom prošloga desetljeća. Dodali smo nove tehnologije rubnomu području svojega iskustva zbog ne osobito bitnih razloga, a onda jednoga dana shvatili da su one kolonizirale srž naše svakodnevice. Nismo, drugim riječima, pristali na digitalni svijet u koji smo trenutno ukopani; čini se kao da smo nehotice upali u njega”, veli on, dodajući kako prema njegovu iskustvu većina ljudi kojima život na internetu stvara problem nema slab karakter niti je glupa.

Što potiče ovisnost?

“To su uspješni profesionalci, odlični studenti, brižni roditelji; organizirani su i naviknuti na ostvarivanje teških ciljeva. No aplikacije i stranice koje mame s ekrana mobitela i tableta – jedinstvene među mnogim napastima kojima oni svakodnevno odolijevaju – uspjele su nekako metastazirati nezdravo daleko izvan svojih izvornih uloga”, kaže i objašnjava kako odgovor na pitanje kako je do toga došlo leži u činjenici da mnogi od tih novih alata nisu ni približno bezazleni kako se čine te da ljudi nisu podlegli ekranima zato što su lijeni, već zato što su uložene milijarde dolara u to da se tako nešto dogodi u njega gurnuli vrhunski proizvođači uređaja i konglomerati ekonomije pozornosti koji su otkrili kako se može zaraditi ogromno bogatstvo u kulturi kojom dominiraju naprave i aplikacije.

Pritom se, htjeli priznati ili ne, stvara ovisnost, koja je po definiciji stanje pri kojemu osoba uzima supstancu ili ponavlja ponašanje čiji učinak donosi nagradu koja osobu prisiljava da nastavi s istim ponašanjem bez obzira na štetne posljedice “ponašajne ovisnosti u mnogim domenama nalikuju ovisnostima o supstancama”.

“Što je konkretno to što novim tehnologijama omogućava da potiču ovisničko ponašanje?” pita se Newport i odgovara da je to “povremena nagrada ili pozitivno potkrepljenje u intervalima i potreba za društvenim odobravanjem”.

“Ove sile imaju snažan utjecaj na naše mozgove. To je važno jer mnoge aplikacije i stranice koje tjeraju ljude na to da kompulzivno zaglédaju u svoje pametne telefone često se koriste upravo tim mehanizmima kako bi im bilo gotovo nemoguće odoljeti”, objašnjava i dodaje kako nas ne treba čuditi činjenica da su ovi alati do nogu potukli našu ljudskost tijekom posljednjega desetljeća jer “sudjelujemo u neravnopravnoj utrci u naoružanju u kojoj su tehnologije koje su nam oduzele autonomiju sa sve većom preciznošću napadale slabe točke u našemu mozgu, dok smo mi naivno vjerovali kako se igramo zabavnim darovima koje su nam dali šmokljanski bogovi”.

Definicija digitalnog minimalizma

Definicija digitalnog minimalizma kaže da je to “filozofija korištenja tehnologije pri kojoj vrijeme provedeno na internetu usmjerite na mali broj pažljivo odabranih i optimiziranih aktivnosti koje snažno podupiru stvari do kojih držite, a zatim sa zadovoljstvom propustite sve ostalo”.

Tvrdi se kako velika većina onih koji se redovito koriste društvenim medijima većinu blagodati koje im one u životu donose može dobiti u samo dvadeset do četrdeset minuta korištenja tjedno.

“Zbog toga se, čak i ako uvedete ozbiljna ograničenja upotrebe, nećete osjećati kao da propuštate nešto važno. Ova činjenica strašno plaši vlasnike društvenih medija jer njihov poslovni model ovisi o tome da vi provodite što je više minuta moguće služeći se njihovim proizvodima”, kaže i objašnjava Newport te kako je u izgradnji toga novoga sektora ekonomije bilo nužno naći načina da se ljude uvjeri u to da često gledaju u svoj mobilni telefon.

“Upravo je to bio motiv tvrtkama poput Facebooka da uvedu inovacije u polje inženjeringa pozornosti, čija je svrha iskorištavanje psiholoških slabosti korisnika kako bi ih se navelo na to da provedu daleko više vremena na ovakvim servisima nego što su namjeravali. Prosječni korisnik danas provodi pedeset minuta dnevno samo na proizvodima koje nudi Facebook. Dodamo li tomu druge popularne društvene medije i stranice, broj je daleko veći. Ovakvo kompulzivno korištenje nije slučajno, već jedan od osnovnih poteza iz knjige trikova digitalne ekonomije pozornosti”, tumači Newport i svima koji se ipak žele služiti društvenim medijima sugerira neka izbjegavaju mobilne verzije, jer su one znatno veća prijetnja vremenu i pozornosti.

Glupi, a ne pametni telefon

“Drugim riječima, ova praksa predlaže da sa svojega mobilnog telefona uklonite sve društvene medije. Ne morate se odreći tih servisa; morate se samo odreći toga da se njima koristite u pokretu”, kaže i navodi kako istraživanja pokazuju da se tako dnevno dobije 2,5 produktivnih sati više.

To znači svojevrsno pretvaranje pametnog telefona u glupi telefon, jer kako tvrdi Newport, ključ trajnoga uspjeha s ovom filozofijom jest razumjeti da se ne radi zapravo o tehnologiji, već više o kvaliteti života. I ovogodišnja korizma mogla bi biti idealna prilika za ovakav pothvat i ulazak u “digitalni post”.

Proces digitalnog rašćišćavanja

Postupno mijenjanje navika jedne po jedne nije dobra taktika – programirana privlačnost ekonomije pozornosti, u kombinaciji s pogodnošću koja nas koči, umanjivat će naš elan sve dok se ne vratimo na početak. Umjesto toga, predlaže se brza transformacija – nešto što će se odviti u kratku razdoblju i provesti s toliko uvjerenja da će se zadržati. Taj proces naziva se digitalno raščišćavanje:

1. Odvojite trideset dana tijekom kojih ćete se prestati služiti neobveznim tehnologijama.

2. Tijekom te pauze od trideset dana istražite i iznova otkrijte aktivnosti i ponašanja koji vam pružaju zadovoljstvo i smisao.

3. Na kraju ove pauze ponovno uvedite u svoj život neobvezne tehnologije započinjući s njima ispočetka. Za svaku tehnologiju koju uvedete odredite kojoj vrijednosti u vašemu životu ona služi i na koji ćete se način njome koristiti kako biste maksimizirali tu vrijednost.

“Baš kao i pri raščišćavanju kuće, ovaj eksperiment s načinom života nudi ponovnu uspostavu vašega digitalnog života tako što otklanja alate koji vam odvlače pozornost i kompulzivne navike koje su se nekontrolirano nakupile tijekom vremena i zamjenjuje ih skupom ponašanja s mnogo više svrhe, optimiziranim, na pravi minimalistički način, kako bi podržavao vaše vrijednosti, a ne ih potkopavao”, piše Cal Newport u knjizi “Digitalni minimalizam” (Verbum, Split).

Večernji.ba Foto: Pixsell