0
0
Sjeo je, onako kako samo on zna, pokraj dvojice izvjestitelja. Pogled lijevo, pogled desno, pa, najčešće, u daljinu. Nezainteresirano. U nas rijetko. Takve su bile i rečenice. Bio je to jedan od zadataka koji su mu najmrskiji. Pa i kada smo sjeli, nizali pitanja kao na traci, a dobivali: “Da, ne, možda, vidjet ćemo, ja mislim da smo jaki…” Znali smo ga. A Marcelo Brozović više je pogledavao svoju tek friško napravljenu tetovažu “Epic Broza” na zapešću, nego nas, piše Jutarnji list.
A onda se trznuo.
“Gdje se vidite u reprezentaciji?” pitali smo.
– Samo i isključivo na mjestu veznog igrača, zadnjeg veznog. To je moja pozicija. Na desnom krilu jednostavno se ne osjećam dovoljno dobro, moćno, kao da me se zaobilazi. Uvjeren sam da je to mjesto na kojemu reprezentaciji mogu dati najviše!
Kao da je znao. Jer, dan prije, dok smo ga gledali kako poput profesora Baltazara niže krugove uokolo rovinjskog igrališta, Dalić se povjerio:
– Moram pronaći osigurača, to želim, nekoga kakvog smo imali u Jurčiću, Kovaču, Vukojeviću… – povjerio nam se usred rovinjskih priprema
Slučajno ili ne, sljedeći dan pred nas je stao Marcelo Brozović. I rekao to što je rekao. Zlatko Dalić tada je stavio posljednju “babušku” na svoje mjesto, jer koji tjedan kasnije Dalić je Messiju kao sjenu namjestio Brozovića, kojem je u tome poslu sekundirao Rakitić, ali i Modrić, ako bi ga ta dvojica izgubila iz vida.
Plan je bio minuciozno savršen: Messi je sveden na sudjelovanje u samo 31 od 133 akcija “gaučosa” na toj utakmici u Nižnji Novgorodu, na manje od 25%, pri čemu je djelovao potpuno devastirano, nemoćno, što je na kraju dovelo do pobjede od 3-0.
Reprezentativna karijera danas 30-godišnjeg veznjaka, ogleda se u tom detalju i dijeli na vrijeme prije i vrijeme nakon Rusije. Na tom Mundijalu, Hrvatska je dobila Brozovića kakvog danas znamo, čovjeka s plućima od titana, koji trči poput afričkih maratonaca, a taktičko-tehnički odrađuje utakmice na ponos svih nogometnih reformatora, od Helenija Herrere do Josepa Guardiole. I Zlatka Dalića, dakako.
Argentina danas nije identična Argentini otprije četiri godine, koja je bila isključivo ovisna o genijalnosti Lea Messija. Ova, Scalonijeva Argentina mnogo je kompaktnija ekipa, čije se djelo ponajviše ogleda u momčadskom duhu. Uostalom, Scaloni ove godine s “gaučosima” ima samo jedan poraz u 14 utakmica, i to onaj šok od Saudijske Arabije. Pritom niti jedan dvoboj nije završila bez postignutoga pogotka, a njih čak devet okončala je “čiste mreže”.
Samo to pokazuje serioznost posljednje velike misije, i svetog grala kojem grabe. Dovesti Messija do trona svijeta ovaj put ne ovisi o njemu, već – suigračima. Scaloni je uveo model u kojem ne igra jedan za sve, već svi za jednoga. Model je to koji funkcionira, ali naravno da i on ima svojih mana.
Nema dvojbe da je Dražen Ladić sa suradnicima već prenio Zlatku Daliću svoje impresije i istaknuo “meki trbuh” Argentinaca, jer ga definitivno imaju, što će Hrvatska pokušati iskoristiti. Pritom je jasan dojam da bi se glavni duel opet trebao voditi na centru igrališta. Kako i dolazi iz njihova tabora, izvjesno je da bi De Paul trebao zatvarati Modrića, dok tijekom nedjelje iz tamošnjih medija dolaze informacije da bi uz njega, sredinu trebali činiti Enzo Fernandez i Alexis Mac Allister.
U prijevodu, Scaloni se Hrvatskoj namjerava suprotstaviti “radnim” veznim redom, kojem će primarno biti zaustaviti našu kreaciju i dovoditi loptu do finalne trećine, gdje će, naravno, stolovati Leo Messi. Iako je u sraz s Nizozemskom krenuo u sustavu 3-5-2, očekuje se da će se kontra “vatrenih” vratiti u 4-3-3, s Montielom i Tagliaficom na bekovima, Otamendijem i Romerom na stoperima, dok bi uz Messija, ofenzivne pozicije trebali držati Di Maria i Alvarez.
Na prvu, ta se postava čini slabijom od brazilske, ali ne treba se zavaravati, jer Argentinci su momčad koja možda nema toliko individualne kvalitete, ali pršti od energije, pa i agresije. Ako se nju može kanalizirati da pođe u hrvatsku korist, napravio bi se odličan početni potez. Kako do toga? Ne, ne treba provocirati, dovoljno će biti sakriti im loptu, držati posjed, da počnu gubiti ionako tanašnu mentalnu kontrolu, o kojoj dovoljno govori utakmica, pa i slavlje nakon prolaska Nizozemske.
Premda Zlatko Dalić još uvijek važe s kojim sastavom krenuti po novi mundijalski finale, čini se da se neće previše dirati sastav koji je istrčao kontra Brazila, a jedini koji bi mogao dobiti prednost je Nikola Vlašić ispred Marija Pašalića. Njegova agilnost i dribling, mogli bi biti od koristi kontra 30-godišnjeg Tagliafica. Sve drugo trebalo bi ostati isto. I na tragu drugog poglavlja one ruske bajke. Zaustavljanje dotoka lopte do Messija, i njegovo tjeranje od gola, plus dominacija u sredini terena, poput masterclassa izvedenog kontra “carioca”, jedan je od puteva do pobjede.
Kako bi se to ostvarilo, naravno, trebat će nam naš vezni trio na vrhuncu, ali ispred svih, bit će nužan i onaj Brozović iz Nižnjeg Novgoroda. To je, uostalom, jedna od rijetkih utakmica koju Messi ne želi pogledati niti na snimci. No, možda je opet odigra. Kao reprizu. Kao “Beskrajni dan”.., zaključuje Jutarnji list.
