Rovovi kod francuskog grada Frelinghiena bili su rezervne klupe, vojničke jakne su bile stative, a igrači su se do prije pola sata gledali preko nišana.

Božićno vrijeme rezervirano je za jednu od najnevjerojatnijih priča, utakmice na “ničijoj” zemlji koju su odigrali njemački i britanski vojnici usred rata. Riječ je o događaju koji je Božiću dao posebnu čar, događaju koji je simbol ljudskosti i dokaz da zajedništvo može spriječiti i prekinuti rat, barem na kratko.

Službeno, nikakvog primirja na Božić 1914. nije bilo. No zapisi i dnevnici iz tog vremena govore drugačije. Čak je i UEFA obilježila stotu godišnjicu Božićnog primirja u kojem su vojnici na Badnjak samoinicijativno prekinuli rat i odigrali nogomet.

Ispred Wembleya je i spomenik toj nevjerojatnoj utakmici koja je ušla u povijest.

Europa je do ljeta 1914. bila zaluđena nogometom.

U Engleskoj je prvak bio Blackburn, u Njemačkoj je prvenstvo osvojio Fürth. Woolwich Arsenal je promijenio ime u samo Arsenal, a u Zagrebu je najveći derbi bio između HAŠK-a i Concordije. Britancisu već tada imali 5.000 profesionalnih nogometaša, a kad je počeo Prvi svjetski rat, mnogi od Britanaca sa sobom su ponijeli lopte. Mislili su da će rat brzo završiti, ali prevarili su se, pišu 24 sata.

Do prosinca 1914., britanski i njemački vojnici bili su ukopani u rovove od Sjevernog mora do francusko- švicarske granice. Kod gradića Frelinghiena na sjeveru Francuske trajale su žestoke i bespoštedne borbe. Iako zvuči kao scenarij za holivudski film, da je “božićna utakmica” zaista odigrana pokazuju brojni zapisi i fotografije iz nekoliko izvora.

Izašli smo iz rovova i vidjeli njemačkog vojnika kako šutira loptu. Nismo se ni snašli i već smo svi igrali nogomet, otkrio je u vojnom dnevniku Johaness Niemann, zapovjednik 133. britanske saksonske pukovnije.

Njemački vojnici na Badnjak počeli su ukrašavati rovove s improviziranim ukrasima koje su izradili od materijala koje su dobili u pošiljkama iz svojih domova. U zatišju pucnjave pjevali su božićne pjesme. Kako su rovovi na nekim mjestima bili udaljeni niti 100 metara, to su čuli britanski vojnici. Pa su i oni zapjevali.

Hej! Otkud ste, pitao je jedan njemački vojnik Britance.

Dođi pa vidi, stigao je odgovor iz britanskog rova.

I tako je počelo. Spontano i uz šalu, našli su se u neutralnoj zoni. Bio je to dan kada su nogomet i Božić pobijedili rat, ali ne zadugo. Već sljedeći dan su se nastavile krvave bitke.

To je otkrio kapetan Kraljevskog bataljuna iz Warwickshirea Robert Hamilton čiji je cijeli bataljun izginuo četiri mjeseca nakon božićne utakmice u njemačkom napadu bojnim otrovom.

Tko je pobijedio? Nijemci tvrde da su oni, Britanci se naravno, ne slažu. Navodno je toga dana odigrano nekoliko utakmica. Obje strane imale su po jednog profesionalca.

Narednik James Coyle igrao je za škotski Albion, preživio je rat. Nijemci su imali Alberta Schimdta koji je igrao za trećeligaš Fussballclub 02 Schedewitz. Poginuo je dvije godine kasnije…