1
0
Advent ili došašće vrijeme je duhovnog buđenja. Jučer su počele svete mise zornice, a diljem BiH i Hrvatske crkve su bile prepune vjernika. Ono što je zanimljivo je da su neke župe na društvenim mrežama organizirale prijenos svetih misa kako bi ih svi koji žele mogli pratiti. Posebno je to važno dijaspori.
Božić u srcima
– Zahvaljujući novim tehnologijama osjećam blizinu doma i toplinu koja je neopisiva u ovom vremenu. Probudim se u 6 sati i pratim misu te sudjelujem molitvom iz svoga doma. Naravno, ništa ne može zamijeniti dolazak u crkvu, ali nama koji smo daleko od kuće ovo mnogo znači i duhovno nas okrijepi – priča nam sugovornik koji je na radu u Münchenu, a koji je pratio misu iz crkve u Grudama, iz koje je fra Stanko Pavlović poslao poruku o važnosti toga da se advent doživi u srcima, a ne u izlozima i na ulicama. Jer nekako se čini da smo i mi prihvatili taj zapadnjački stil da blagdane doživljavamo ponajviše kroz komercijalu. Sugovornik iz Münchena kaže da se od polovine listopada već osjeća blagdanski duh, ali ne onako kako bi trebao. – Sve se prezentira kroz marketing. Hodam u kratkim rukavima, a oko mene ukrašeni borovi. Teška komercijalizacija je u pitanju, a kao što čujem, nije više ni kod nas bolje – ističe. A tek je 5. prosinca i već smo se nagledali dovoljno božićnih reklama da bismo ih najradije preskočili, “Sam u kući” već se izvrtio na nekoliko televizija, a i u trgovinama već odavno prednjače božićni i novogodišnji aranžmani. S takvim stavovima slaže se i dijaspora, mnogi će kući za blagdane i vjeruju kako tu još nije izgubljen božićni duh. U BiH se još njeguju kultura i tradicija, iskonske vrijednosti. Naš sugovornik običaje njeguje i u Njemačkoj, barem dok ne ode na odmor. – Posijat ću pšenicu na blagdan svete Lucije, a 23. sam planirao doma ili 24. s obzirom na to da radim u građevinskoj industriji pa planiramo pozavršavati još neke poslove dok kolektivno ne odemo na odmor. Morate biti svjesni da nije lako. Njemačka je u krizi. Nas koji radimo u građevinskoj industriji najradije ne bi puštali nikamo i svi bi htjeli da dnevno gradimo po jednu zgradu. Eto takvo ozračje vlada. Srećom, imamo normalne poslodavce, tako da ćemo svoje blagdane proslaviti kući – priča nam. Kaže nam i kako će darove kupiti u “obećanoj zemlji”. – Ne mogu tvrditi da je hrana u ovom trenutku jeftinija nego u BiH jer i ovdje se mnogo toga preokrenulo, no ono što je povoljnije su računala, mobiteli…, tako da ću te darove uzeti ovdje i ponijeti ih kući. Naravno, imam i popis stvari koje godinama ovdje uzimam, a kojih nema kod nas u BiH pa će to isto biti na repertoaru, a oni su vezani uz prehranu. Jedva čekam Badnju večer, iako ću biti i dalje umoran od puta. Prvo unos badnjaka pa obiteljska molitva, onda riba i pokoja čašica crnog vina te onda na polnoćku. To je ono što u Njemačkoj ne mogu doživjeti – priča nam sugovornik. Pandemija koronavirusa je službeno završila, pojavljuju se neke stare/nove bolesti, a uz to se u svijetu vode nemilosrdni ratovi i ne znamo u kojem će smjeru sve otići. Jasno je da je svijet već podijeljen, a zveckanje oružjem koje može izbrisati čovječanstvo ustalilo se u javni prostor. Migrantska kriza najjača je od 2015. godine i nitko je ne zna zaustaviti. U tom ozračju dočekujemo blagdane, međutim, moramo vjerovati u najbolje jer je upravo takva poruka ovoga vremena.
Neki normalniji svijet
U autorskom tekstu Stjepana Lice o adventu napisano je sljedeće. “Ispunimo dane došašća nastojanjem da se primaknemo jedni drugima, prije svega onima najbližima. I ma što se zbivalo oko nas, ovaj će svijet biti topliji, ispunjeniji smislom i nadom”. I najbolje je živjeti s tom mišlju, a još više je provoditi u djelo. Jer advent je u srcima, a ne u izlozima i na ulicama…
Večernji.ba
