0
0
Među brojnim obvezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela kao zemlja kandidatkinja za pristupanje Europskoj uniji i one su koje se odnose na usluge vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama.
Po riječima Gorana Štefatića, projekt menadžera MEG projekta (Projekt općinskog okolišnog i ekonomskog upravljanja) koji je fokusiran na pružanje podrške jedincima lokalne zajednice u reformi i modernizaciji usluga vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama, situacija u našoj zemlji nije sjajno pogotovo kada je u pitanju tretiranje otpadnih voda.
Prije deset godina manje od 40 posto stanovništva u BiH imalo je priključak na javni sanitarni sustav, a 90 posto otpadnih voda otpuštalo se u vodotokove bez ikakvog tretmana.
“U zadnjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini počelo se govoriti o ovom problemu, odnosno potrebi da se otpadne vode tretiraju prije ispuštanja u vodotokove. Ovaj proces iziskuje brz razvoj infrastrukture za prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda što podrazumijeva značajna ulaganja u kratkom vremenskom periodu koja se u većini slučajeva ne mogu financirati iz budžeta jedinica lokalne zajednice”, kazao je u razgovoru za Fenu Štefatić.
Izgradnja pročistača otpadnih voda
Ipak, zahvaljujući projektu MEG, koji provodi Razvojni program Ujedinjenih naroda, uz pomoć donatora Vlade Švicarske, Švedske, Češke Republike te Izaslanstva Europske unije, napravljeni su prvi koraci ka rješavanju ovog problema.
Također, veći broj bh. jedinica lokalne samouprave iz oba bh. entiteta putem ugovora s međunarodnim financijskim institucijama, ali i drugim izvorima financiranja započeo je aktivnosti na izgradnji postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, kao i proširenju postojećih kanalizacijskih mreža.
“Napredak je evidentan, naročito kad je u pitanju izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Danas u BiH postoji 17 postrojenja za prečišćavanje urbanih otpadnih voda (Bihać, Bijeljina, Bileća, Čelinac, Čitluk, Gradačac, Grude, Konjic, Ljubuški, Mostar, Odžak, Sarajevo, Srebrenik, Teslić, Trebinje, Živinice i Žepče), kapaciteta većeg od 5.000 ekvivalent stanovnika sa sekundarnim ili tercijarnim procesom prečišćavanja i procijenjenim kapacitetom od oko 900.000 ekvivalent stanovnika”, istaknuo je Štefatić.
On je ukazao i na problem slabe izgrađenost i nedostatak kanalizacijske mreže, tako da i novoizgrađeni pročistači rade s umanjenim kapacitetom koji rijetko prelazi 50 posto projektiranog.
“Poseban problem predstavljaju neadekvatne cijene vodnih usluga koje plaćaju korisnici, tako da većina vodovodnih poduzeća koja imaju postrojenja za prečišćavanje voda zavise od subvencija svojih gradova i općina”, kazao je Štefatić.
Ekonomska cijena vodnih usluga
Po njegovim riječima, od presudnog je značaja da se nakon izgradnje i puštanja u rad jednog takvog infrastrukturnog projekta definiraju troškovi rada i održavanja, odnosno potrebno je uspostaviti priuštivu cijenu usluge za usluge odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda.
Još u prvoj fazi realizacije MEG projekt izrađena je metodologija utvrđivanja najniže osnovne cijene vodnih usluga u oba bh. entiteta.
“Također, kroz implementaciju projekta MEG izrađena su i alati za utvrđivanje priuštivosti cijene vodnih usluga u jedinicama lokalne zajednice koju su do sada, u sklopu MEG projekta provele sve partnerske jedinice, njih 29. Imajući u vidu mnoge izazove koji se dešavaju kada se govori o tretmanu otpadnih voda, ipak možemo reći da je ova problematika tematizirana i da se sve više jedinca lokalne zajednice u BiH odlučuje na investiciju izgradnje infrastrukture za prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda”, ustvrdio je Štefatić.
Iako je napredak u ovoj oblasti evidentan, Štefatić je upozorio kako s trenutnim cijenama vodnih usluga nije moguće govoriti o suvremenom sustavu vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama u BiH.
Građanima ne prijeti drastično poskupljenje cijena
Po njegovim riječima, bh. građani i dalje plaćaju “socijalne cijene” što rezultira time da javna komunalna i vodovodna poduzeća nerijetko završe u stečaju.
“Međutim, to ni u kojem slučaju ne znači da građanima BiH „prijeti“ drastično poskupljenje cijena vodnih usluga”, poručio je.
Pri izradi Metodologije utvrđivanja najniže osnovne cijene vodnih usluga vodilo se računa da cijena koju će stanovnici Bosne i Hercegovine u konačnici plaćati, kazao je Štafetić, a predviđeno je i desetogodišnje razdoblje za usklađivanje cijena.
“Imajući u vidu sve navedeno, ukoliko se izračun cijene vodnih usluga obavlja u skladu s Metodologijom utvrđivanja najniže osnovne cijene vodnih usluga, možemo sa sigurnošću reći da građanima BiH ne prijeti naglo poskupljenje cijena vodnih usluga. Također, važno je napomenuti da mi od samog početka implementacije MEG projekta imamo jedinice lokalne zajednice i javna komunalna i vodoprivredna poduzeća koja su primjenom Metodologije izračunale i usvojile nove cijene vodnih usluga što je značajno doprinijelo unapređenju pružanja vodnih usluga u tim gradovima i općinama”, kazao je na kraju razgovora Gorana Štefatića, projekt menadžera Projekta općinskog okolišnog i ekonomskog upravljanja.
Raport.ba
