0
0
Kako Stilovi Privrženosti Oblikuju Naše Odnose: Utjecaj Najranijih Iskustava na Brak, Roditeljstvo i Osobne Odnose
Privrženost koju razvijamo u najranijem djetinjstvu ima dugotrajan utjecaj na naš emocionalni svijet i odnose s drugima. Psihologinja i majka petero djece, Katica Zelić, u najnovijoj epizodi podcasta Rastući s djecom otkriva kako teorija privrženosti oblikuje našu sposobnost uspostavljanja zdravih veza, od partnerstva do roditeljstva. Saznajte koji tip privrženosti ste razvili i kako on utječe na vaš brak, roditeljstvo i svakodnevne interakcije.
Teorija privrženosti, koju je sredinom 20. stoljeća razvio britanski psiholog John Bowlby, nudi duboko razumijevanje emocionalnih obrazaca koje stvaramo kroz interakcije s roditeljima ili osobama koje nas njeguju. Ovi obrasci odražavaju se u svim našim kasnijim odnosima – od prijateljstava do ljubavnih veza, a često oblikuju i naš pristup roditeljstvu.
Vrste privrženosti
Djetetove prve godine života ključne su za razvoj stila privrženosti, a odgovori roditelja oblikuju temeljne emocionalne obrasce. Katica Zelić objašnjava četiri osnovna tipa privrženosti:
- Sigurna privrženost – Razvija se kad dijete dobiva dosljednu emocionalnu podršku i razvija povjerenje u sebe i druge, što se odražava na zdrave i stabilne odnose u odrasloj dobi.
- Anksiozno-izbjegavajuća privrženost – Djeca koja ne dobiju odgovarajuću emocionalnu podršku često potiskuju emocije i izbjegavaju bliskost u odnosima.
- Anksiozno-ambivalentna privrženost – Nepravidni odgovori roditelja stvaraju nesigurnost i strah od napuštanja, što može rezultirati ljubomorom i stalnom potrebom za potvrdom u odrasloj dobi.
- Dezorganizirana privrženost – Djeca koja doživljavaju zanemarivanje ili traumu razvijaju zbunjujuće obrasce ponašanja prema bliskim osobama, a njihovi odnosi ostaju nestabilni.
Kako prepoznati vlastiti stil privrženosti?
Privrženost nije nepromjenjiva – prema Katici Zelić, kroz svjestan rad na sebi možemo razviti sigurnije obrasce ponašanja. Razumijevanje vlastitog stila privrženosti pomaže nam u odnosima s partnerima, djecom i prijateljima.
Privrženost u kontekstu roditeljstva
Današnji roditelji suočavaju se s izazovima poput postavljanja zdravih granica. Djeca koja odrastaju u sigurnom i stabilnom okruženju razvijaju veće samopouzdanje i emocionalnu otpornost. Zelić ističe da je važno da roditelji reguliraju vlastite emocije, jer na taj način djeca uče kako prepoznati i izraziti vlastite osjećaje, što im pomaže u razvoju emocionalne inteligencije.
Utjecaj privrženosti na brak i međuljudske odnose
Teorija privrženosti također ima snažan utjecaj na partnerske odnose. Različiti tipovi privrženosti mogu dovesti do nesporazuma i sukoba među partnerima. Na primjer, osoba s anksiozno-izbjegavajućom privrženošću može se osjećati preplavljeno potrebama partnera, dok osoba s anksiozno-ambivalentnom privrženošću često traži dodatnu sigurnost. Razumijevanje tih obrazaca može značajno poboljšati međusobnu komunikaciju i kvalitetu odnosa.
Zaključak
Razumijevanje teorije privrženosti i njezine primjene u svakodnevnim životima može pomoći u prepoznavanju nesigurnosti, razvijanju zdravijih odnosa te postajanju boljim roditeljima, partnerima i prijateljima. Poslušajte cijelu epizodu podcasta Rastući s djecom i podijelite svoja razmišljanja.
Za više informacija, pogledajte cijelu epizodu ovdje.
Izvor: Ana Pavlović, voditeljica i urednica podcasta Rastući s djecom.
