0
0
Grad Mostar ovih je dana domaćin sastanka Organizacije gradova svjetske baštine (OWHC), a u fokusu mostarskog skupa je zaštita starih zanata u gradovima čiji su lokaliteti uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
O situaciji u Mostaru i Bosni i Hercegovini o toj temi razgovarali smo s mostarskim obrtnicima i zanatlijama.
– Stvarno stanje u starim tradicionalnim zanatima i obrtima nije toliko loše, iako starih tradicionalnih zanata slabo ima, možda svega 10 ili 12 pravih u Starom gradu u Mostaru, ovo ostalu su većinom trgovine. Dosta je zanata izumrlo, u Starom gradu najviše ima onih koji oblikuju ili kuckaju bakar, ima stolara, kamanorezaca i ostalih – kazao je u razgovoru za Fenu predsjednik Obrtničke komore Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) Aner Kruškonja.
S obzirom da je u današnje vrijeme teško živjeti od tradicionalnih zanata, veliki dio obrtnika okreće se trgovini i prodaji jeftinih suvenira koji dolaze iz izvoza.
– Inspekcija u posljednje vrijeme provodi neke akcije, jer se ide s izlaskom novog zakona o obrtu, ide se s revizijom i promjenom rješenja obrtnika. Ako prevladavaju tvoji proizvodi i obrt tada se dobije šifra da si obrtnik, a ako prevladava trgovina dobiva se šifra trgovine. Mnogi trgovci do sada su iskorištavali Zakon o obrtu, i inspekcija sada to pokušava riješiti – kazao je Kruškonja.
Kako pomoći obrtnicima?
U Federaciji BiH registrirano je između 40.000 i 45.000 obrta s oko 100.000 zaposlenih, a najveći broj njih smješten je u Sarajevu i Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Kruškonja ističe kako prave obrtnike država treba zaštititi.
– Mi težimo tome da zaštitimo stare tradicionalne zanate, da oni moraju imati zaštićena autorska prava, da svatko mora imati svoj proizvod. Ako nema svoj proizvod ne može dobiti rješenje da je obrtnik ili stari tradicionalni zanat – kazao je Kruškonja.
On ističe kako tradicionalni zanati mogu postati prepoznatljiv brend te poziva gradske i županijske vlasti da konkretnim mjerama pomognu obrtnicima.
– 99 posto obrtnika i tradicionalnih zanatlija u Starom gradu u Mostaru su pod kirijom, ili od Islamske zajednice, Pravoslavne crkve ili Grada. Kirije nisu iste, to već u startu opterećuje obrtnika koji radi devet mjeseci, a tri mjeseca zimske pauze mora plaćati kiriju bez obzira što ne radi. Mi ćemo tražiti gradonačelnika da napravi sastanak s vlasnicima poslovnih prostora, da svedu cijene na minimum jer je 50 KM po kvadratu previše – dodao je Kruškonja.
U posljednje vrijeme inflacija pogađa sve segmente društva, pa ni obrtnici i zanatlije nisu pošteđeni poskupljenja.
– Stari tradicionalni zanati zavise od bakra i aluminija, čije cijene posljednjih godina luduju. Te sirovine se ne proizvode u BiH i ovisimo o drugim tržištima. Olakšavajuća je okolnost da su po novom Zakonu o obrtu obrtnici dobili pravo uvoza i izvoza, više ne moraju imati nekog partera koji će za njih uvoziti, već to mogu sami raditi i samim time se pojeftinjuje sirovina – kazao je predsjednik Obrtničke komore HNŽ-a.
Originalni mostarski suveniri
Vedran Zolj, rođeni Mostarac i vlasnik obrta „Zanema“, ističe kako Mostar, iako iznimno bogat kulturno-povijesnim sadržajima, nije brendiran, odnosno nema vlastitu turističku ponudu, već se uklapa u aranžmane drugih gradova, poput Dubrovnika, Splita ili Sarajeva.
– Mislim da svaki grad i svako područje treba imati određeni identitet. Mostar je kompleksan grad sam po sebi, čine ga više vjera, kulturno-povijesnih sadržaja i sigurno može ponuditi jedan kulturni, etnički, religijski mozaik. Nažalost, to u Mostaru nije slučaj – ocijenio je Zolj.
Stoga je on odlučio ponuditi turistima originalne rukotvorine izrađene upravo u Mostaru. Zolj izrađuje suvenire, figurice čuvara Starog mosta i Derviša, koje je zaštitio kao intelektualno vlasništvo, a trenutno radi na figurici Šantićeve Emine.
– Ja sam netko tko je izašao s originalnom idejom u pokušaju da predstavim svoj grad, kulturno i povijesno naslijeđe stanovnika ovog grada. Mi obrtnici možemo imati ogromnu ulogu, nastupamo s originalnim materijalima, koji su provjerljivi i koji predstavljaju adekvatan, autohton i autentičnog prikaz grada, odnosno mikrokozmosa u kojem živimo – kazao je.
Ističe kako je mostarska stara gradska jezgra prepuna polica sa suvenirima, među kojima je teško pronaći autohtoni proizvod.
– Ja sam se odlučio se na izradu ovih figura kako bi Mostar imao barem neki svoj tipičan proizvod. Htio sam da ovo bude neka naša tipična priča, jer ubiše nas Kina i Turska svojim jeftinim i nekvalitetnim proizvodima s čijim se cijenama mi ne možemo natjecati. Mi idejama nismo loši, ali nemamo podršku države. Ne tražim neke posebne tretmane, ali neka nam omoguće da se vidimo i neka nam osiguraju prostor gdje ćemo biti reprezenti grada i države – poručio je.
Vrijedimo više od pet eura
Zolj kaže kako „u glavi“ ima barem još pet originalnih ideja, koje u ovom trenutku ne može realizirati zbog nedostatka financija.
Govoreći o problemima s kojima se zanatlije svakodnevno susreću, on ističe visoku cijenu repromaterijala, državne namete, ali i lokalni mentalitet gdje se turistima prodaje jeftina roba po veoma niskim cijenama:
– Svatko tko dođe u Mostar navikao je da nešto kupuje za male novac, a ja sam stava da moj grad i moje kreacije vrijede više. Ja neću dati nešto originalno za male pare. Ovi što dolaze navikli su kupovati za jedan, dva ili pet eura, jer to je, izgleda, naša cijena.
Zolj ističe kako pojedinac ne može sam puno toga promijeniti te predlaže uvezivanje zanatlija iz cijele Bosne i Hercegovine.
– Bilo bi lijepo da se naprave druženja obrtnika iz cijele BiH, pa da ja mogu koristiti svoju prodavaonicu kao platformu za prodaju proizvoda iz cijele BiH, od Tešnja, Gruda, Trebinja. Ja uzmem njihovo, oni moje i time pravimo platformu zajedničkog identiteta, svatko je svoj, a svi smo opet tu zajedno. Trebamo napraviti priču koja će predstaviti državu, valjalo bi da nas tu pokriju državne, entitetske i županijske vlasti – predlaže Zolj.
Poskupljenje repromaterijala
Jedan od obrtnika u mostarskom Starom gradu je i Adnan Vejzović, vlasnik obrta „Adnan“, koji svoje umjetničke proizvode radi u bakru i tim se poslom bavi 20 godina.
– Najveći problem u zadnje dvije godine je cijena repromaterijala, koji je skuplji za sto posto. Morali smo onda i mi dići cijenu, a čim se digne cijena nije zadovoljna ni mušterija. Tu je i problem županijskih poticaja, koji dobivaju i oni koji ništa ne proizvode već se bave trgovinom – upozorava Vejzović.
Ipak, za obrtnike je u proteklom razdoblju bilo i nekih dobrih vijesti.
– Umanjena nam je fiskalizacija, kao i kirija za prostore za sve koji se bavimo starim tradicionalnim zanatima, a nalazimo se gradskom prostoru. Na kraju, od ovoga posla može se solidno živjeti, ali iza svega stoji naporan rad – zaključio je Vejzović.
