0
0
Qwini, kako je odmilja zovu u obitelji Lukačević, bila je jako susretljiva i zanimljiva sugovornica, a u prijevodu razgovora pomogli su njezin zaručnik Mislav i njegova mama Vesna
U marijanskom svetištu u Tolisi, pod velebnim tornjevima crkve koji su, nažalost, “osakaćeni” u nedavnoj oluji, na nedavnoj proslavi patrona župe Uznesenja Blažene Djevice Marije okupilo se više od 8000 vjernika posavskog kraja, među kojima je bio i veliki broj Hrvata iz dijaspore, piše Večernji list BiH.
Među tisućama vjernika koji su sudjelovali u misnom slavlju pozornost je privukla djevojka iz Kameruna po imenu Queenter Atembe, koja je zaigrala u kolu obučena u posavsku narodnu nošnju. Njezina ljubav prema posavskoj tradiciji zaintrigirala je i nas pa smo je pronašli u Orašju, točnije u domu obitelji Josipa i Vesne Lukačević te njihovih sinova Mislava, Igora i Vjeke.
Zanimljiva sugovornica
Qwini, kako je odmilja zovu u obitelji Lukačević, bila je jako susretljiva i zanimljiva sugovornica, a u prijevodu razgovora pomogli su njezin zaručnik Mislav i njegova mama Vesna. Na početku je Qwini kazala kako već 20 godina živi u Austriji, gdje se i upoznala s Mislavom na fakultetu prije četiri godine. U početku su, kaže, bili samo kolege i zajedno učili pa je iz toga izrasla veza i rodila se istinska obostrana ljubav. Prošle je godine za blagdan Velike Gospe prvi put došla u Orašje da upozna novi kraj, ujedno i za rođendan zaručnika Mislava i njegova brata blizanca Igora. Bila je i na svečanoj svetoj misi, oduševio ju je veliki broj vjernika, posebice djevojke obučene u tradicijske narodne nošnje ovoga kraja.
– U jednom razgovoru upitala sam i zamolila Mislavove roditelje, mamu Vesnu i tatu Josipa, mogu li za iduću godinu nabaviti nošnju za mene i Mislava. Na moju veliku radost ispunili su mi želju i tako sam stigla na svetu misu obučena u predivnu nošnju kao i sve ovdašnje djevojke. Ipak, primijetila sam da sam u središtu pozornosti velikog broja ljudi, osobito kada sam se po završetku misnog obreda uhvatila u kolo i zaigrala. Nisam osjećala nikakvu tremu ni nelagodu, jer su mi njihovi pogledi i reakcije pokazivali da su oduševljeni mojom pojavom pa sam se opustila. Vesna mi je pričala o povijesti ovoga kraja s naglaskom na nošnje koje su me tako oduševile. Također sam zadivljena okružjem s puno cvijeća oko oltara i svetom misom pred velikim brojem vjernika. Po završetku smo se uhvatili u kolo Mislav, ja i mama Vesna, koja je, moram priznati, bila inicijator svega – kazala je Qwini.
Njezinu priču potvrdila nam je mama Vesna i naglasila kako ovo nije bilo njezino prvo iskustvo s kolom zato što er ju je vodila na brojne skupove u Beču, gdje živi i radi veliki broj Posavljaka i gdje aktivno djeluje nekoliko klubova i KUD-ova. Kako dolazi iz afričke države Kamerun, zemlje kojoj je ljudima u krvi ritam i ples, nije joj bio problem naučiti i jako se brzo snašla u kolu. Zbog boje kože i prekrasne nošnje Qwini je u kolu bila meta brojnih kamera i fotoreportera, a po završetku je strpljivo pozirala s velikim brojem osoba koje su željele imati uspomenu na nesvakidašnji događaj.
– Nije bilo teško jer sam vidjela puno radosti, iskrenih osmijeha i osjetila pozitivnost i toplinu ljudi oko mene. Ništa mi nije smetalo, čak me toliko oduševilo da sam ja tražila malu djecu u prelijepim nošnjama da se zajedno slikamo i napravimo selfie koji ću vječno pamtiti – kazala je Qwini.
Prilikom oblačenja nošnje koje je trajalo oko pola sata, Vesna ističe kako je bilo jako zanimljivo i upoznali su je s tradicijom i kulturom ovoga kraja te s poviješću narodne nošnje.
– Bila je iznenađena zašto se pregača veže nakrivo i mislila je kako je u pitanju pogreška. Kad smo joj objasnili i pokazali stare slike, shvatila je da nam je iznimno stalo do očuvanja tradicije i da uživamo u tradicijskim običajima. Svidjela joj se šarolikost veselih boja nošnje, a od sebe sam darovala vezani mali dukat i objasnila joj da on pripada nošnji i da je isto tako dio tradicije, u što se vrlo brzo uvjerila u kolu kod mnogih žena i djevojaka koje su oko vrata nosile vijence s 50-60 dukata. Također sam joj darovala i broš koji je moja mama uvijek nosila uz nošnju, što su prepoznali mnogi iz moje obitelji i bili oduševljeni da sam ga izvadila iz škrinje dragocjenosti. Qwini doživljavamo kao dio naše obitelji, prekrasno joj je pristajao i taj će broš uvijek ići uz nošnju, bez obzira na to tko god je bude oblačio – kazala je mama Vesna.
– Iznimno mi se svidjela nošnja i šarolikost veselih boja, ali sam također zamijetila ponos na djevojkama koje su bile obučene i u kolu igrale više od pola sata. Izrazila sam želju da jednu ovakvu nošnju imam u svom ormaru, a roditelji Vesna i Josip obradovali su me i obećali da će to biti njihov dar za mene – s osmijehom se pohvalila Qwini i osvrnula se na tijek svete mise.
– Kako sam i ja katoličke vjere, dobro poznajem misni obred, samo na drugom jeziku, stoga mi nije bilo teško pratiti misu. Dojmio me dio obreda u kojem nakon molitve dajemo ruku jedno drugom, uz pozdrav “mir s tobom” – dodala je.
Nakon svega nekoliko dana provedenih u Posavini, Qwini naglašava kako je ispunjena krasnim i pozitivnim dojmovima, a najviše ju oduševilo što je narod u Posavini toliko jednostavan i srdačan. Zahvalna je, kaže, i obitelji Lukačević koja ju je prihvatila ljubazno i otvorena srca i približila joj ovaj kraj da ga još više zavoli.
– Poručila bih ovdašnjem narodu da je jako važno nastaviti živjeti s kulturom i tradicijom i, uza sve teškoće, ne dopustiti da odumre. Sveta misa je kao i kod nas u Kamerunu, a ono što mi je malo nedostajalo, to je ritam uz koji plešemo tijekom mise. Cijenim što narod ovdje drži do svoje tradicije, uostalom, tradicija je dio svakog naroda.
Nastavite tradiciju!
Stoga žarko želim da mlađe generacije i ovdje, kao i kod mene u Kamerunu, nastave njegovati tradiciju svojih baka i djedova. Ako bih govorila o sličnostima kao u Kamerunu, one se odnose na doček s punim stolom i raznim jelima, pa sam kušala i ovdašnje delicije – kazala je Queenter Atembe. Mama Vesna kaže da je, uz to, naučila spravljati posavsku sarmu, a zaručnik Mislav je na kraju obećao da će iduće godine svojoj Qwini omogućiti posjet bogatoj knjižnici i Muzeju Vrata Bosne u franjevačkom samostanu Tolisa kako bi još bolje upoznala povijest ovoga dijela Posavine.
