0
0
Velika subota je dan Kristova počinka u grobu i treći dan vazmenog trodnevlja.
Vjernici se prisjećaju Kristove muke i žrtve, mole u tišini, obilaze ‘Kristov grob’ i čekaju Vazmeno bdjenje. Toga dana nema liturgije.
Prije se postilo i na Veliku subotu. Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca koja su se potom kao simbol uskrsnuća i novog života nosila u crkvu na blagoslov na sam Uskrs.
Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari, crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom. Te tradicije mnogi se vjernici drže i danas, a u košarici se ne nose samo kuhana jaja, već i šunka, hren, mladi luk, kruh… Do prije Drugog svjetskog rata u crkvu su se na blagoslov nosila klasična kuhana jaja, a danas se nosi i pisanice, pišu 24sata.hr.
Upečatljiv običaj je na Veliku subotu je blagoslov uskrsne svijeće ili vatre koja se naloži kraj crkve. Žene bi uzimale komade tinjajućih zbica ili cipanica sa vatre koju bi svećenik blagoslovio i nosile ih kući kako bi zapalile vatru na kućnom kominu. Goreće drvo se do kuće ne bi smjelo ugasiti, jer se vjerovalo kako je to ‘velika nesrića za cilu godinu’.
U današnje vrijeme češće se odlazi kući s blagoslovljenom svijećom iako u nekim krajevima vjerojatno poštuju običaje svojih predaka pa iz blagoslovljenog plamena uzmu malo žara i brižno ga unose u domove.
Na sredinu crkve postavljala se velika posuda (kršćenica), a narod bi u blagoslovljenoj vodi prao lice i ruke, jer se i danas vjeruje kako voda štiti od zla i uroka, te obnavlja duhovno i tjelesno zdravlje. Svi prisutni nosili su blagoslovljenu vodu kući kako bi ih tijekom godine štitila od bolesti i ostalih zala i nevolja.
U nekim krajevima običaj je bio na Veliku subotu djeci davati pecivo u čijoj sredini se nalazilo kuhano jaje. Djevojčice su dobivale pecivo u obliku pletenice kao poticaj da izrastu u dobre žene i majke. Dječacima su majke pripremale okrugla peciva s jajem u sredini na kojemu je bio mali križ od tijesta. Također, dobivali su i pecivo u obliku luka i strijele kako bi im to bio poticaj da jednog dana budu muževni i hrabri junaci.
Domaćice su, također, imale običaj ustajati tijekom noći s Velikog petka na Veliku subotu kako bi premijesile tijesto za uskršnje pecivo – sirnicu. Znale su ustajati i po nekoliko puta, a ujutro bi od tog tijesta oblikovale kuglu i zarezale je sa tri reza kao simbol Svetog trojstva. Povjesničari vjeruju da je sirnica simbol Kristove muke jer podsjeća na spužvu kojom su Kristu vlažili usne dok je umirao na križu, pišu 24sata.hr.
Velika subota u crkvi u današnje vrijeme
Vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti ‘Isusov grob’. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdjenje koje počinje u subotu navečer. Bdjenje počinje lucenarijem ili službom svjetla. Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo.
Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdjenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje psalama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela, pojasnili su za 24sata.hr u Župi sv. Leopolda Mandića iz Virovitice.
Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdjenje završava euharistijom, dodali su.
jabuka.tv
