0
0
Materice su nekoć bile jedan od najsvečanijih i najradosnijih dana prije Božića.
Ovaj narodni i crkveni običaj poznat je među Hrvatima, a posebno Hrvatima Dinarskog podneblja. Za blagdan materica običaj je bio da muškarci čestitaju blagdan ženama, djeca majkama, bakama, tetkama, i ostalim rođakinjama, pa i susjedama. Nakon čestitanja dobivali bi darove, kao što su: orasi, lišnjaci, bajami, jabuke, smokve, rakija, vunene čarape, terluci i dr., a danas; slatkiši.
Ovu bi pjesmu djeca pjevala svojim majkama ili bakama…
Faljen Isus, gazdarice! Čestitam ti materice!
Ja sam došo znaš, da mi nešto daš.
Ja sam došo priko mora, da mi dadeš koji oraj,
snašla me je neka muka, daj ti meni i jabuka.
Ja sam došo priko strane, da mi dadeš malo hrane.
Ja sam došo priko polja, da ti bude bolja volja.
Vidio sam i ovaca, da mi dadeš i novaca,
a i sira kad bi dala reko bi ti puno fala,
jer su danas materice moja draga gazdarice,…
Ovakve i slične brojalice prije su bile neizostavni dio vremena došašća u našem kraju. Spominjanje i očuvanje ovakvih običaja naša je posebnost i bogatstvo. Konkretno “materice” i sljedeće nedjelje “očići” lijep je običaj hrvatskoga naroda koji još uvijek nije zaboravljen kod nas.
“Materice bi se slavile dvi nedilje prije Božića. Matere se tribaju ciniti i kad bi ti mater dala bajam kodar ti je Boga dala, ko kad se nije imalo ništa. I prije zore bi se dignilo i tražilo u matere, jedva dica čekaše da se u matere pita. Jutro rano bi se digli i odnili bi materi robu, da se nemere obuć dok mater ne bi dala dara. Znala bi dica ići po cilome selu čestitat materice i ne bi dica tila otić iz kuće dok jim žene ne bi štogod dale. E kada bi bilo šeničena kruva, a ritko bi i toga bilo, undan bi smoči po zericu da ti dulje traje. Neke podaj dici malo rakije, undan bi dica znala cmrknut po zericu, samo kap. Eto tako je to bilo nekada.” kaže baba Kaja.
Tomislavcity
